Spoiler
Najčešća (suptilna koliko I katastrofalna) greška koju vidim u turnirskom Magic-u je pogrešno procenjivanje ko je napadački a ko kontrolni špil u meču između dva slična špila. Igrač koji pogrešno protumači svoju ulogu će sasvim sigurno izgubiti.
Vidite, u meču između dva slična špila, osim ako oni nisu potpuno simetrični (pravi Mirror meč) jedan špil mora da igra ulogu napadača, dok drugi mora da igra ulogu kontrole. Ovo može biti ozbiljna dilema ako, recimo, oba igrača igraju agresivne špilove.
Daću vam jedan primer: na jednom Extended PTQ-u u Vašingtonu moj saigrač Al Tran je igrao za prolaz u četvrtfinale protiv Sligh-a. Al je igrao Lan D. Hoov White weenie/Junk špil, koji je obično ofanzivan… Ali ne protiv Sligh-a.
Bilo je 1-1 u partijama I treća odlučujuća partija je određivala ko će proći u četvrtfinale.
Al-ov protivnik je igrao prvi I spustio je
Njegov protivnik odigrao je još jednog
U svom drugom potezu, Al je odigrao još jednu zemlju i
Njegov protivnik je u svom trećem potezu, pogodili ste, odigrao još jedan Mountain I odmah spustio
U čemu je ovde bio problem? Al je bio agresivan špil i hteo je da nanese štetu svom protivniku uništavanjem
Iako davanje Sligh igraču četiri dodatna života od Jackal Pup-ova značajno otežava trkanje u nanošenju štete, iz ovog primera možete videti da je Al morao da mu da šest života od
Isto poređenje se može napraviti i kada dva kontrolna špila krenu u okršaj. Na tom istom PTQ-u, ja sam igrao
Nakon što je odigrao
Nije bilo bitno… On je mislio da je on kontrolni špil u ovom mečapu iako je bilo sasvim očigledno da sam ja kontrolni špil. Imao sam makar isti ako ne i veći broj kauntera od njega, ali tamo gde je on imao Slivere ja sam imao draw spell-ove i karte za manipulaciju špilom; tamo gde je on imao dualce ja sam imao
Njegov posao je, stoga, bio da me ubije pre nego što ja ubijem njega. Uobičajena formula je bila da odigra neke pristojne Slivere (sa dva ili više power-a), da napada svaki potez ostavlja manu kako bi pokušao da kaunteruje neke opasne stvari koje protivnički plavi špil može da proba da odigra (kao, na primer,
U borbi između dva slična špila, postoji par stvari na koje morate obratiti pažnju kako bi ste znali koju ulogu treba da igrate:
1. Ko ima više štete? Obično taj špil mora da bude napadač.
2. Ko ima više removal-a? Taj špil obično mora biti kontrolni špil.
3. Ko ima više kauntera I efekata za vuču karata? Taj špil skoro uvek mora da bude kontrolni špil.
Ako ste napadački špil, svog protivnika morate pobediti brže nego što je on u stanju da pobedi vas. Ako ste kontrolni špil, morate da pregrmite ranu agresiju i da dođete u poziciju iz koje možete da ostvarujete prednost u kartama.
Kao primer tačnog određivanja ko je napadački špil a ko kontrolni špil, pogledajte Sligh vs. Sligh meč između Price-a I Pacifico-a u četvrtfinalu Državnog prvenstva u SAD 1998 godine. Iako naizgled oba igrača igraju veoma slične špilove, postoji nekoliko značajnih razlika u njihovoj konstrukciji:
Dave je igrao više
Pacifikov špil je u sebi imao mnogo više štete… Bio je fokusiran na napadanje sa brzim stvorenjima umesto na removal-e. Pored
Dok je Dejvov špil deifinitivno mogao da ima neka brza otvaranja, u ovom mečapu njegov špil je bio kontrolni špil opremljen za oduženu partiju. U jednoj partiji, Dejv je prosto igrao zemlje i Scroll-ove i malo šta drugo. Počeo je partiju tako što je sklanjao Pacifikova stvorenja Bolt-ovima i menjajući se sa njima u borbi, lokovao ga je sa
Da je Dejv pokušao da se trka sa Pacifikom, možda ne bi pobedio. Kada dva igrača samo nasumično bacaju svoja stvorenja jedan na drugog, onaj koji je više usresređen na nanošenje direktne štete pobediće u trci (ali valjda je za očekivati dobru igru sa Sligh-em od Kralja Crvene).
Najzad, razmislite o Suicide Black vs. Sligh meču. I jedan I drugi špil su brzi aggro špilovi. Sligh uvek pobeđuje.
Koji špil ima više štete? Suicide Black. Igra mnogo jeftinih stvorenja sa velikim power-om poput
Koji špil ima više removal-a? Sligh. Čak i ako Suicide Black špil igra
Svako ko je ikada gledao ovaj meč (makar onda kada Sligh igrač ima dobro otvaranje) zna koliko je dobar Suicide Black špil koji je orijentisan na kontrolu.
Greška u određivanju uloge = Poraz
Nakon sajdbordovanja, Suicide Black je tradicionalno imao mnogo bolje rezultate. Sklanjajući mnogo svojih “nanosim štetu samom sebi” karata i ubacujući umesto njih removal za stvorenja i lifegain efekte, može adekvatnije da igra kontrolnu ulogu i imao je daleko bolje (mada ne sjajne) šanse za uspeh.
Spoiler
Ovaj članak sam planirao da napišem već neko vreme, ali nikada nije delovao uvremenjeno. Pošto izgleda da neću imati drugu priliku, pričaću o ovoj temi sada. Uzmite u obzir naravno da su ovde izloženi stavovi isključivo moji, čisto da neko ne bi dobio pogrešnu ideju. Tema o kojoj želim da pričam je menadžment vremena, koji dovodi do nekih pipavih problema. Teško je pričati o menadžmentu vremena a da se ne osvrnemo i na problem legalnosti. Pravila Magic-a u ovoj oblasti opstaju na ista dva principa kao mnogi sefovi i tajne šifre. Prvi princip je taj da vaćina igrača Magic-a smatra varanje odvratnom rabotom. Njima pobeda u meču ne znači ništa ako zbog nje ne bi mogli da gledaju svoj odraz u ogledalu. Prema drugom principu sigurnost se postiže nejasnoćom. Ja ne verujem u sigurnost koja počiva na nejasnoćama. Verujem da će svima biti bolje što više ljudi bude znalo ove stvari. Iz tog razloga, neću pokušavati da eskiviram probleme koji proizilaze iz teme koju sam odabrao. Preklinjem vas, koristite bilo koje moći koje imate za dobro a ne za zlo.
Podeliću priču o ovoj materiji na dva dela. U prvom delu ću pričati o strategijskim implikacijama menadžmenta vremena. U drugom delu opisaću metode i tehnike za brzu igru. Prvi deo se može smatrati uvodom u priču o problemima koji se vezuju za ovu materiju; temeljito prečešljavanje kakvo ove teme zaslužuju je izvan okvira onoga čime imam vremena da se bavim.
Pravila
Imate tri minuta da se sajdbordujete i promešate svoj špil. Imate jedan minut da mešate špil tokom partije. Ovo su laka, stroga i brza pravila. Stalno se krše i kada ne postoje vremenski problemi nemam ništa protiv toga. Više puta nego što mogu da nabrojim dao sam svom protivniku zeleno svetlo da uzme skoro svo vreme ovog sveta zato što smo igrali treću partiju u meču sa nekih trideset i četrdeset minuta vremena do kraja runde. Istovremeno, uvek treba da budete svesni oba ova pravila. Glavna prednost poznavanja ovih pravila je to što mnogi igrači nisu u stanju da se sajdborduju i promešaju špil za tri minuta. Kada uđete u turnir trebalo bi unapred da znate kako nameravate da se sajdbordujete protiv svakog špila na koji očekujete da ćete da naiđete. Jedinstveni slučajevi se povremeno javljaju, ali bi trebalo da ste osmislili veći deo vašeg plana tokom partije. Na Limited-u samo promena boja bi trebala da traje puna tri minuta. Držeći se ovog pravila, možete da sprečite protivnike koji nisu došli na turnir pripremljeni da u ovom vremenu protumače kako da se ispravno sajdborduju za meč u toku. Morate da odlučite da li želite da radite ovako nešto, ali pravila su pravila. Imajte takođe na umu da sve što vam ostavlja više vremena na raspolaganju uglavnom dobro za oba igrača dokle god su oba igrača
poštena.
Više Vremena je Dobro, Osim Kada Nije
U najvećem broju slučajeva trudićete se da vam ostane što više vremena na satu. Kada se partije ne okončaju u predviđenom vremenu postoje dobre šanse da se završe sa nerešenim rezultatom a neplanirani nerešeni rezultat je loš za oba igrača ako su obojca imali razumne šanse za pobedu da se meč završio u predviđenom vremenu. Jedini razlog zbog kojeg ne bi ste želeli da zvršite meč je to što bi ste na taj način mogli da ostvarite bolji rezultat (pobedu umesto nerešeno ili nerešeno umesto poraza) od onog koji bi ste ostvarili da ste meč završili u predviđenom vremenu. Važno je umeti prepoznati ovakve situacije da bi ste mogli da znata kada vaš protivnik više ne želi da se završi meč.
Ako pobedite u prvoj partiji, dobićete meč ako se druga partija ne okonča na vreme. Ovo znači da onog momenta kada bilo koji od igrača zna da je verovatno da će pobediti u prvoj partiji odjednom njegov interes postaje da se druga partija ne završi u okviru vremena. Druga moguća prednost je završavanje sa nerešenim rezultatom meča koji bi ste izgubili da se regularno završila treća partija. Ovo je slična situacija: u momentu kada igrač zna da će verovatno da izgubi partije za koje postoji šansa da se ne završe na vreme, on će imati interes da se one ne završe u predviđenom vremenu. Imajte na umu da nije bitno ko bi pobedio u partijama koje će se svakako okončati. Ovo znači da manje vremena na satu nije interes samo igrača koji ne mogu da pobede partiju, već je i u interesu igrača koji su u stanju da ostvare brzu pobedu ali za koje je pobeda u oduženoj partiji malo verovatna. Na primer, ako igrate White Weenie protiv Tooth and Nail-a svakako možete brzo da pobedite ali ako se partija oduži izgledi vam neće biti baš najbolji. U prošlosti su postojali i jasniji primeri, poput Sligh-a.
Naravno, tu je i najjasnija situacija od svih: igrač koji bi prihvatio nerešeni rezultat koji bi mu obezbedio prolaz u Top 8 ali čijem protivniku nerešeni rezultat nije u interesu.
Brzi Špil, Spori Špil
Razmislite o ovom scenariju. Meč počinje, jedan od igrača igra agresivan aggro špil krcat stvorenjima, dok njegov protvnik igra spori kontrolni špil. Ako se partija završi za manje od pet minuta, aggro igrač je pobedio. Ako se partija završi za nekih trideset minuta, kontrolni špil je verovatno pobedio. Ovo znači da ako se meč ne završi na vreme, veoma je malo verovatno da bi aggro špil pobedio. Za to bi bilo neophodno da je meč počeo u poslednjih deset minuta runde, što čini daleko manje verovatnim situaciju u kojoj je vreme isteklo. Čak I ako bi vreme isteklo u nekom nasumičnom trenutku, kontrolni špil bi bio jasan favorit u tekućoj partiji iz prostog razloga što ona I dalje traje. Imati više od nula života čini čuda za vase šanse za pobedu kada je neminovnost na vašoj strani.
Zaključak je, naravno, da kontrolni igrač želi da se partije igraju što bržim mogućim tempom dok je aggro igrač suočen sa komplikovanijom dilemom. Ako postoji dovoljno ekstremna razlika u ulogama njegov interes može ići u pravcu htenja da na satu ostane što manje vremena, naročitao ako bi nerešeni rezultat bio koristan tokom turnira.
Pošteni Igrač, Onaj Drugi Igrač
Što je manje vremena ostalo na satu, veća je prednost nepoštenog igrača nad njegovim poštenim protivnikom. U ekstremnim slučajevima, koji se odnose na većinu mečeva, ne postoji ni jedan praktičan način na koji možete da uspete da ne završite tri partije tokom trajanja runde; u ovakvim situacijama nepošteni igrač nema nikakvu prednost. Ma koliko da odugovlači time neće ništa postići. Kako nezavršavanje meča u okviru vremena postaje sve izvesnija mogućnost, njegova prednost raste do te mere da će on odlučivati o ishodu meča. Ako odugovlači time izbegava poraz ili osigurava pobedu. Pošteni igrač u istoj poziciji neće imati tu opciju. Pošten igrač bi mogao čak da ubrza svoju igru ne bi li se meč završio na vreme čak i kada je malo verovatno da će pobediti. Što je više nepošteni igrač spreman da odugovlači, više mu manje vremena na satu ide u prednost. Baš zbog ovoga neki divljaci će da počnu da odugovlače već od prvog poteza u prvoj partiji. Oni znaju da, ako to žele, mogu da se vrate svom normalnom tempu igre kao da se ništa nije dogodilo, ali mogu takođe i da pripreme teren za odugovlačenje kasnije tokom meča. Ovo nije čak ni rizično, pošto čak i najbolja odbrana od ovakvih poteza može samo da minimizira štetu.
Od suštinske je važnosti razumeti ovu tezu, naročito kada se razmatra u kombinaciji sa prethodnom. Navešću ovde konkretan primer: igrao sam na GP Milan-u sa Aleksom Švarcmanom i Majklom Pustilnikom. Moj protivnik u početnim rundama bio je Rajan Fuler i mogu vam sa sigurnošću reći da je on bio teška varalica koja je varala na svaki način koji možete da zamislite. Zbog Rajana ste se osećali okaljanim nakon meča. Zbog njega bi ste počeli da mrzite Magic i tokom vremena postajao je sve smeliji i smeliji dok konačno nije prešao svaku granicu kada je i bio uhvaćen na delu. Kako je znao da sam jedan od najbržih igrača na planeti i da mi nije bilo ni na kraj pameti da odugovlačim, on je počeo da odugovlači pre nego što je partija uopšte počela. Kako je znao da ima tri minuta za mešanje i sajdbordovanje, čekao je da prođu skoro puna tri minuta pre nego što mi je prezentovao špil. Tu je već bilo jasno da je koristio mnogo više vremena nego što bi mu zaista ikada bilo potrebno. Pozvao sam sudiju, ali je veoma teško skrenuti im pažnju na sporu igru u desetom minutu runde jer neće razumeti zašto bi to neko uopšte radio. Evo zašto…
Zovite Sudiju, Zadržite Sudiju: Igrajte Odbranu
Na vreme se može gledati kao na još jedno bojište tokom meča. Čak i ako u meču ne učestvuje neko za koga bi smo rekli da je “mutivoda” može postati neophodno igrati odbranu. Postoje tri vida odbrane. Prvi metod se sastoji od menjanja vašeg tempa igre i/ili vaše strategije kako bi ste pokušali brže da pobedite. Drugi metod se sastoji u tome da zamolite svog protivnika da ubrza njegov tempo igre. Treći metod je pozivanje sudije. Sa drugim metodom je nalakše strateški izaći na kraj jer je toliko jednostavan. Ako je vaš protivnik pošten čovek, ili ako nije u njegovom interesu da se meč završi sa nerešenim rezultatom, obavestiti ga o podatku da je meč u zaostatku sa vremenom će ga često nagnati da ubrza tempo igre ako igrate značajnije brže od njega. Jedini razlog zbog kojeg ovo ne treba probati je ako vaš protivnik igra makar istim tempom kao i vi, u kom slučaju imate pravo da komentarišete, ili ako ste ubeđeni da nešto muti. Čak i u tim okolnostima malo toga gubite ovom molbom.
Pozivanje sudije je mnogo složenija stvar. Postoji nekoliko protivrečnosti koje su inherentne ovom procesu. Prva protivrečnost se sastoji u tome da sudija postupa samo na osnovu onoga što vidi, ali očigledno je da ako se ništa još nije dogodilo ne bi ni bio pozvan. Postoji implicitno shvatanje, čak i ako to ne možete da koristite kao dokaz, da igrač koji vas je zvao misli da se partija odvija presporo. Pozivanje sudije ima značajnu cenu, i ne treba to raditi olako. Takođe ne treba ni da oklevate ako se to pokaže neophodnim. Uzmite u obzir da će pozivanje sudije naterati protivnike da ubrzaju tempo igre kao što bi to učinili u slučaju oštrije druge metode čak i ako nijedan od igrača ne radi ništa pogrešno. Druga protivrečnost se sastoji u tome što će sudiji biti samo bitno da li ste u zaostatku sa vremenom. Opet, da bi on pratio loše ponašanje, mora da postoji loša situacija koja je u toku bez obzira na to čija je greška u pitanju. Ako niste u značajnom zaostatku sa vremenom sudija će obično da prati partiju minut-dva i zatim otići dalje. Nema ih dovoljno da prate svaki meč. Zato morate da se potrudite da sakupite sve dokaze znajući da ne možete da dobijete nalog za istragu bez osnovane sumnje… koja onda neće biti uvažena od strane suda.
Treća protivrečnost sastoji se u tome da je za pozivanje sudije neophodno vreme. Čak i ako bi ste to uradili na najefikasniji mogući način, gubićete vreme prilikom svake interakcije sa sudijom i oni vam neće vratiti to vreme nazad. Da bi ste izbegli probleme sa manjkom vremena morate da trošite vreme. Četvrtu protivrečnost predstavlja sistem sankcija.
“Zaboravio Sam da Varam”
Ovo žaljenje je izrazio Stiv OMS nakon jednog Američkog Državnog Prvenstva. Pričali smo na “Neutralnoj Teritoriji”. Nisam bio pozvan na turnir, pa sam se oslanjao na izveštaje sa turnira. Stiv je pričao o tome kako sistem sankcija prosto nije funkcionisao. Igrači na najvišim stolovima su namerno igrali na nerešen rezultat jer im nije bilo dozvoljeno da se prosto rukuju i dogovore remi. Vučene su dodatne karte, nameštani su špilovi i radilo se sve što vam padne na pamet. Šta se događalo ako vas uhvate? Dobijali ste opomenu. Baš tako: prvi put kada vas uhvate ništa se ne dogodi! Kazna za to što su vas uhvatili kako varate je bila da vas nateraju da prestanete da varate tako što će vas stvarno kazniti ako vas ponovo uhvate. Pravila su drastično pooštrena kako bi se rešio ovaj problem I zatim popuštana vremenom kako su se uslovi popravljali. Kako Stiv nije imao nameru da vara, njegov prvi prevarni potez je bio besplatan: najgora stvar koja je mogla da mu se desi je da ga uhvate.
Pravila za odugovlačenje su mnogo nalik tome. Prvo možete da radite šta god hoćete jer vas sudije ne posmatraju. Ne možete čak ni opomenu da dobijete zbog tog poteza od deset minuta ako neko već nije pozvao sudiju. To vam je kao slobodna propusnica, gde je kazna za njenu zloupotrebu je to da vam je ona suspendovana do kraja runde. Stvari nakon te tačke zavise od toga koliko ste bezočni. Sudije koriste visoki ali ne i nedostižni standard dokaza i daće vam makar još jednu opomenu pre nego što stvarno upadnete u nevolje osim ako ne učinite svoju nameru toliko očiglednom. Pametna varalica će da se povuče kada oseti opasnost i živeće da vara i drugi put. Znaju da će ih uhvatiti ako budu preterivali. Dobra vest je da je sa psihološke tačke gledišta veoma teško biti varalica a ne preterati – baš one stvari koje vas naginju da prekoračite tu granicu će vas vremenom navoditi da budete agresivniji u svom varanju sve dok vas ne uhvate.
To me dovodi do poslednje protivrečnosti. Kako pozvati sudiju? Zamolite ga da “prati ovaj meč zbog sporog igranja”. Ovo znači jednu od dve stvari. Može da znači tačno ono što ste rekli i što bi kada bi bilo opširnije rečeno glasilo: Mislim da se ovaj meč neće završiti na vreme i želim da vidim da li možemo dobiti nešto dodatnog vremena ili će moj protivnik morati da se ubrza svoju igru. Nema ničeg lošeg kod ovoga, ali nekada govorite nešto sasvim drugo. Govorite: “Držite lopova! Ovaj zli čovek je teška varalica koji će da da velike poreske olakšice bogatima i lagati nas kako bi nas uvukao u rat; ili prosto odugovlači u božiju mater pa da me ubiješ. Ti si mi jedina nada.” Na njemu će biti da dokuči šta ste od ova dva imali na umu, i koje od ove dve stvari su primenjive na konkretan slučaj. Reći tačno ono što mislite bi bilo “nesportsko” ponašanje tako da to nećete učiniti. Definitivno ne možete zahtevati bilo kakvu vrstu sankcije ma koliko bila pravedna vaša stvar.
Lampice Za Uzbunu Se Pale u Glavi (prosto obžavam ovo): Sigurni Znaci
Sudije znaju da ne mogu da razumeju sve što treba znati o konkretnom meču, te je teško reći koliko je vremena za razmišljanje stvarno neophodno. Čak i ako su dobri kao i sami igrači ipak nisu pratili ceo meč i nisu testirali/draftovali ove konkretne špilove. Ovome nema pomoći. Ono što mogu da rade je da prate neke ključne naznake, i vi im možete u tome pomoći tako što ćete im ukazivati na njih. Posmatrajte ove naznake kao alarme. Vaš protivnik pokušava da provali u vašu kuću i ukrade vašu voljenu pobedu u meču, tako da morate da se postarate za to da kada se alarmi upale ima ko da ih čuje.
Prvo zvono za uzbunu je tapovanje-odtapovanje mane. Ako vaš protivnik tapuje manu i onda ponovo odtapuje manu bez da je išta uradio, to odaje često tačan utisak da ništa ni ne nameravaju da urade i da to rade sporo. Skroz je u redu ispravljati koje su zemlje tapovane, ali mala napomena da se vaš protivnik upušta u ovakvo ponašanje može pomoći onima koji posmatraju meč da usresrede svoju pažnju. Drugo zvono za uzbunu je kada igrač razmišlja a nema opcija, ili makar nema opcija koje imaju bilo kakvog smisla. Ironično je da je i raspitivanje za to koliko je preostalo vremena u rundi takođe rđav znak ako su prisutni i drugi faktori. Problem je u tome što je najefektivniji metod odugovlačenja prosto taj da sedite tu i razmišljate mnogo duže nego što zaista morate kada god o nečemu bitnom treba razmisliti. Teško je tačno utvrditi u kom momentu ste prekoračili neku razumnu meru. U ovim okolnostima je takođe mnogo bitno kakvog ste sudiju dobili. Neki će agresivnije da sankcionišu sporog igrača, dok drugi to gotovo nikada neće uraditi.
Sedenje: Razmislite o Očiglednom
Kada treba da sednete da počnete meč, u gotovo polovini slučajeva moći ćete da birate na kojoj strani stola ćete sedeti. Ovom prilikom treba da uzmete u obzir dve stvari. Prva je ta da ne želite da izložite svoju ruku publici koja prati meč. Druga je ta da želite da jasno sa vaše pozicije vidite koliko je ostalo vremena u rundi. Raspitivanje za vreme alarmira vašeg protivnika (kao I sudiju ako je tu) da smatrate da je u datom momentu preostalo vreme bitan faktor. Trudite se da sakrijete tu informaciju i omogućite sebi da saznate koliko je vremena preostalo bez trošenja tog vremena.
Ubrzavanje: Radite Ono Što Morate
Menjanje tempa svoje igre zbog toga što je preostalo malo vremena na satu je opasna odluka, jer to znači da ćete igrati lošije. Ako ste mogli da igrate brže i da i dalje povlačite ispravne poteze radili bi ste to i ranije. Međutim, savršena igra ima svoja ograničenja. Setite se mudrosti prema kojoj je dobar plan sada bolji od savršenog plana kasnije. Ovo važi time pre kada sat postane vaš neprijatelj. Ako je očigledno da ćete da pobedite u partiji ali da nećete završiti meč na vreme, povlačite dobre poteze onda kad ih uočite umesto što ćete da čekate savršeni potez. Možda ćete napraviti grešku, ali trošiti vreme da bi ste je izbegli bi bila još veća greška. Igrači stalno razmišljaju o savršenoj kombinaciji stvorenja u napadu i tako sebi zakidaju vreme koje im je bilo potrebno za pobedu. Dok je sigurno da nećete izgubiti, ili gubite već 1-0 tako da poraz ne nanosi veću štetu, budite agresivni u slučaju da vam je preostalo malo vremena i nadajte se da će se vaš potez isplatiti. Ne morate biti savršeni. Nekada takođe morate da promenite svoju strategiju. Nije nemoralno odabrati igrati na način na koji bi ste izgubili partije koje se ne završe u narednih 30 minuta u zamenu za šansu da pobedite odmah. Uzmite u obzir transformaciona stvorenja koja u konkretnom meču nemaju nikakvog smisla ili koja vaš špil uopšte ne bi ni trebalo da koristi. Čak je prihvatljivo i da igrate odbranu na ovaj način. Ako vam je preostalo samo pet minuta u rundi a jedina karta kojom pobeđujete partiju je Millstone, ne možete pobediti na taj način tako da nemojte to ni da pokušavate. Ubacite druge karte nakon sajdborda i nadajte se da ćete izvući nerešen rezultat. Ako treba da pobedite u određenom vremenskom okviru, pođite od pretpostavke da ste to u stanju da uradite i onda se pitajte kako je to izvodljivo ako bi oni kontrolisali neuništivi enchantment koji im pobeđuje partiju za deset poteza. Razlika je stvarno neznatna.
Predaja Zarad Vremena
Ljudi u većini slučajeva predaju partiju onda kada je njihova pozicija u njoj beznadežna. Ove odluke su često pogrešne ako vreme nije faktor. Ne predajući se videćete veći deo protivničkog špila, bolje ćete ga “pročitati”, malo ga uzdrmati i možda ga čak navući na grešku. Nikad ne znate šta se može dogoditi jer ono što je vama očigledno ne mora nužno biti očigledno i njemu. Ipak, vreme je dragoceno. Ako je ono postalo faktor, ima smisla predati se onda kada znate da ne možete da pobedite a nekada čak i pre tog momenta. Ako imate 1% šanse da pobedite u partiji ali vam treba dvadeset minuta da bi ste saznali imate li pobedu ili ne, a vaš špil može da pobedi samo u oduženim partijama, onda ima smisla predati partiju kako bi ste sebi dali bolju šansu da pobedite u meču. Ove odluke je teško donositi ali su one i dalje ispravne. To vam je nešto kao dopunski domaći. Ako ga uradite biće bolje za vas ali se to od vas ipak ne očekuje. Važi i obrnuto. Ako ste partiju u toku već zabetonirali i mislite da postoji šansa da ubedite vašeg protivnika da se preda, slobodno probajte. Često ćete biti nagrađeni predajom vašeg protivnika dok će te u preostalim slučajevima biti nagrađeni vitalnim informacijama o tome kako vaš protivnik namerava da izbegne poraz.
Odabir I Konstrukcija Špila
Ovde se mora imati na umu par stvari. Prvo život nije fer i vreme nije fer prema svim špilovima. Ono će predstavljati prednost za jedne a slabost za druge špilove. Morate ovo uzeti u obzir jer će to svakako uraditi vaši protivnici. Mnogi igrači neće hteti da igraju špil koji ne može da završi svoje mečeve na vreme. Drugi će ga ipak igrati jer misle da je špil previše dobar da se ne bi igrao, nedovoljno zastupljen (uglavnom zbog problema sa vremenom); jer vole takve špilove i zato što misle da igraju toliko brzo da mogu da se provuku sa takvim izborom. Plavo/Bela kontrola predstavlja arhitipski primer špila koji nije u stanju da završi svoje mečeve na vreme ali praktično ne postoji dobar špil koji ne može da završi svoje mečeve na vreme u većini slučajeva u rukama brzog igrača. Imaćete problem samo kada budete igrali protiv drugih sporih špilova. Ako niste brz igrač, možda ćete trebati da se klonite takvih špilova dok ne naučite da igrate brže, ali ako nemate tu vrstu problema ne morate ovoj problematici posvećivati previše pažnje. Važnije je razumeti uticaj vremena prilikom izgradnje vašeg špila i naročito prilikom izgradnje vašeg sajdborda.
Za svaki meč morate gledati ne samo ko će pobediti pre ili nakon sajdbordovanja, već i koliko dugo će ove partije da traju. Treća partija koja se nikad neće završiti je nebitna ili je bitna u toj meri što možete da napravite izmene u svom špilu kako bi ste je završili. Odličan primer ovoga je prošlogodišnje Svetsko Prvenstvo na kojem smo uspeli da ubacimo Cabal Interrogator-a u sajdbord Plavo/Bele kontrole. Ovo nam je dalo veliku prednost u odnosu na ostale kontrolne špilove, ali koju nismo mogli iskoristiti u punoj meri jer ipak ima samo toliko vremena u jednoj rundi. Treća partija u kojoj ste imali dominantnu poziciju najčešće se završavala sa nerešenim rezultatom, stoga sam došao do zaključka da špil ne može sebi priuštiti da troši prostor u sajdbordu na tako nešto i tako došao do toga da špil nije bio dovoljno dobar da bih ga igrao. Nije bilo u pitanju to što se mečevi neće uvek završavati na vreme. To je bilo prihvatljivo. Problem je bio u tome što bi ste planiranjem kako da pobedite u drugoj i trećoj partiji neminovno izgubili mnogo svojih pobeda zbog vremena a ne bi ste pri tome izbegli mnogo poraza. Takođe ste sebe ostavljali na milost i nemilost vašeg protivnika: ako on želi da odugovlači u takvim situacijama malo toga možete da uradite da ga sprečite u tome.
Dugoročni Plan
Ovo je situacija u kojoj vreme postaje najproblematičnije: Imate način na koji ćete da pobedite partiju, ali je on rastegnut na veliki broj poteza. Često će izbori koje vaši protivnici imaju biti čista iluzija. Jednom sam na GP-u imao Circle of Protection: Red na tabli protiv crvenog maga koji je očigledno imao u najboljem slučaju nekoliko karata sa kojima je mogao da ga skloni ili zaobiđe. Nije bilo isključena mogućnost da ima neki način da pobedi jer nisam znao tačan sadržaj njegovog špila, ali je to bilo veoma malo verovatno. Međutim, ono što je mogao da uradi je da svakog poteza troši vreme na odluku kako da se odbaci. Prvi put kada ovo radite to je skroz legitimno: osmišljavate vašu dugoročnu strategiju. Međutim, raditi ovo na kraju svakog poteza je neprihvatljivo i morate mu ovo staviti do znanja. Objasnite mu da iako vam ne smeta to što mu treba tri ili čak pet minuta da osmisli kakav-takav plan, ali trošenje više od par sekundi na vuču i odbacivanje karata nakon toga je nedopustivo. Da li će se sudija složiti sa vama je sasvim druga priča. Neće biti lako. Ovo je najštetnija situacija po legitimne strategije, toliko da može čak da vas nagna da odaberete drugi špil u graničnim slučajevima: jasno ste im stavili do znanja da pobeđujete, dajući im tako podstrek da odugovlače jer imaju “opcije”.
Druga važna stvar koju treba uzeti u obzir je da prilikom pravljenja vašeg sajdborda morate sebi dati šansu da pobedite u brzoj partiji ako imate tu opciju. To nije nešto čemu trebate posvetiti veliki deo vašeg sajdborda, ali špilovi sa tutor efektima mogu i treba da izdvoje za to jedno mesto. Ovo može preokrenuti meč u korist vaše strategije. Ravenous Baloth je bio mnogo bolji izbor za mesto u sajdbordu TurboLand špila zato što sam znao da će mi on pomoći da pobedim u partijama koje inače ne bih mogao ni da se nadam da ću završiti.
Podvlačenje Crte
U savršenom svetu vreme ne bi bilo faktor, ali morate biti realistični. Nemojte dopustiti da vam ono skrene pažnju onda kada nije važno, ali treba da razmišljate o vremenu prilikom izbora i konstrukcije vašeg špila. Čak i ako nema uticaja na meč u toku, neki igrači će da podpadnu pod uticaj zamora tokom dugačkog turnira, tako da brzo završavanje partija može biti korisno i iz tih razloga. Kada sednete da igrate vaš meč, mislite na to gde se nalazi sat i pokušajte da budete spremni sa vašim špilom onda kada vam kažu da možete da počnete da igrate. Ako protivnik ne radi sve što je do njega da igra razumnom brzinom, preduzmite prikladne radnje ako imate utisak da se meč neće završiti u okviru vremena. Delujte preventivno kada naslutite nevolju; nemojte čekati poslednji čas. Budite spremni da ubrzate svoj tempo igre kasnije u toku meča ako morate, svesni da ćete možda praviti greške. Ako to povećava vaše šanse da osvojite turnir onda treba to da učinite.
Naravno, ovim jedva da smo zagrebali po površini ove problematike ali jesmo prešli osnovne tačke. Drugi deo će ući u detalje o načinima na koji možete da ubrzate svoju igru i sam meč, kao da istakne prednosti te strategije koje nisu nimalo očigledne.
Spoiler
Što brže budete igrali, više mečeva ćete pobediti. Naravno, na drugoj strani medalje stoji činjenica da ćete usled prebrzog igranja donositi loše odluke, od kojih ćete imati više štete nego dobiti od brze igre. Postoji mnogo dobrih razloga zbog koji treba igrati brzo, neki od njih nisu široko poznati ali nijedan od njih vas neće izvući ako pravite mnogo grešaka. Dobra vest je da se brzina da naučiti, kako u opštijem smislu reči tako i kada je u pitanju konkretan špil ili format. Ja sam svesno razvio svoju sposobnost da igram super-brzim tempom i umesto da to oslabi moju igru učinilo ju je boljom. Za početak, pružiću vam malo motivacije.
Reciprocitet
Kada igrate brzo i vaš protivnik se takođe trudi da igra brzo. Kada usporite i oni uspore. Postoji nekoliko razloga ovome, ali svi oni izviru iz činjenice da ne postoji “ispravan” tempo kojim bi trebalo igrati Magic. Ovo se naročito vidi kada prilikom neštopovaih rundi kada se igra dramatično uspori. Često će učesnicima meča mora biti saopšteno da ubrzaju jer će im sa trenutnim tempom trebati nekoliko sati da završe meč. Ovde očigledno niko ne odugovlači kako bi isisao vreme, te se stoga da zaključiti da to rade kako bi pokušali da pobede. Ima u svemu tome i malo Holivuda svakako, gde najbolji igrači jedni drugima daju lažne signale, (jednom prilikom jedan moj protivnik je usporio svoju igru samo da bi me iznervirao), ali većina utrošenog vremena se koristi za razmišljanje. Razmislite šta bi se dogodilo u vremenski neograničenom šahovskom meču između dva velemajstora, koji bi mogao da traje mesecima ili čak godinama ako su ulozi dovoljno veliki. Kada se nastavak igre odloži za sutradan i dalje treba tu odraditi mnogo posla.
Ovo u kombinaciji sa činjenicom da upotreba vremena jednako šteti i jednom i drugom igraču ali je najčešće bezazleno navodi mnoge igrače ka razumevanju ovoga kao podrazumevajućeg sporazuma. Svi imaju svoj standardni tempo kojim igraju, ali većina igrača ima makar dva tempa: brzi, koji koriste u zabavnim i drugim prigodnim partijama, i spori u kojem povlače poteze samo onda kada su uzeli u obzir sve opcije koje im padnu na pamet. Bilo da to razumeju ili ne, ti igrači imaju tendenciju da se prilagođavaju vašem tempu i čine to još češće kada su dekoncentrisani. Podsvesno ste im poručili da je ovo tempo kojim se igra, te stoga tako i igraju.
Većina vaših protivnika nisu obučeni da igraju brzo, praviće više grešaka i igraće lošije generalno zavisno od toga na koliko brz tempo igre ih navučete. Počeće da razbacuju signale na sve strane, od toga da li su vukli zemlju, do toga da li misle da pobeđuju. Povlačiće dobre poteze bez truda da uoče najbolje. Ovo predstavlja veliku prednost ako ste u stanju da je iskoristite i predstavlja značajnu kompenzaciju za neznatno pogoršanje kvaliteta vaše igre.
Ovo se takođe odnosi na stav prema meču. Ako igrate vašu najbolju i najbržu igru, većina vaših protivnika će gledati da učini isto, pretpostavljajući da je to nepohodno. Svi ponekad izgubimo, ali niko ne voli kada je nadigran. S druge strane, ako ne izgleda kao da igrate “na svim cilindrima”, neće se ni oni previše truditi oko toga. Umesto toga, imaće ležeran stav prema meču. Na svom vrhuncu zezao sam se sa svojim protivnicima čitavih sat vremena. Sporedna korist od ovoga je bila da je to činilo Magic zabavnijim, ali glavni razlog je bio taj da se protivnici opuste. Ovo ide ruku pod ruku sa brzinom, jer brzi igrač igra ležernije a spori igrač igra tešnje. Što manje usresređeno izgledate to bolje po vas.
Ovo se takođe odnosi na molbu da protivnik ubrza igru. Ako ipak zapadnete u nevolje sa vremenom, imaćete mnogo više opravdanja da ih zamolite da ubrzaju igru i većina njih će se postiđeno složiti sa vama. Pozivanje sudije postaje daleko manje stresno jer ne morate da se brinete da li će se okomiti vas.
Fleksibilnost
Ako možete da igrate dobro i da to radite brzo, ne samo što nećete dolaziti u situaciju da pogoršavate vašu igru kako bi ste se ubrzali, već ćete biti u prilici da usporite vaš tempo u ključnim trenutcima partije bez rizika da ostanete bez vremena u rundi. Kada sam igrao ID19, često mi je trebalo deset do petnaest minuta da razmislim o svakom mogućem potezu, ali zato što nisam trošio vreme ninašta drugo mogao sam ovo da radim ležerno i mojim protivnicima to nije previše smetalo. Ni oni nisu trošili previše vremena i znao sam da treba da donesem mnoge problematične odluke.
Bićete bolji igrač ako naučite da igrate brzo jer vas to uči da se fokusirate na ono što je bitno i da naučite dosta toga o igri. Najbolji način da ne trošite previše vremena na razmišljanje tokom partije je da sve to razmišljanje obavite nedelju (ili godinu) dana ranije. Možete to raditi naglas sa prijateljima, ili bez odavanja protivniku da to uopšte radite. Moji protivnici ne mogu da veruju šta imam u ruci jer im delujem kao da nikad nisam razmišljao o tome da igram neku konkretnu kartu tako da „mora“ da je nemam. Ovo može da ide i u drugom pravcu. Dobro umetnuta pauza na kraju njihovog poteza odjednom može da znači nešto čak i ako traje samo tri sekunde. Tako stičete sposobnost da razmišljate onda kada vam je to potrebno, kao i da blefirate zavisno od konkretne situacije.
Ručak
Nemojte da zaboravite na klopu. Dobro je nešto pojesti i što brže budete igrali biće verovatnije da ćete imati vremena makar tokom jedne runde da nešto čalabrcnete. Veliki aplauz za ručak.
Treniranje
Dok sam popisivao metode koje koristim kako bih igrao brže shvatio sam nešto. Većina metoda koje koristim kako bih ubrzao svoju igru ne odnose se primarno na brzinu igranja. Odnose se na ispravnu igru, ali znajući kako da igrate ispravno moći ćete da igrate brže. Takođe sam primetio da kada igram brzo to često znači da igram najbolje što mogu. Kada ste dobri, možete igrati brzo, stoga nemojte da trošite vreme koje vam nije potrebno. Kada niste u kondiciji ili igrate lošije usporite, opustite se i razmislite. Učenje da igrate brzo sa špilom vas takođe uči tome da budete bolji igrač.
Pravilo 1. : Razmislite o svojim potezima blagovremeno
Ovo nije samo stvar brzine, već se odnosi i na samu strategiju kao takvu. Na primer, igrate Rock (BG) špil i u prvom potezu imate Birds of Paradise i Duress u ruci. Koju kartu ćete odigrati? Naravno da ovo do neke mere zavisi od toga šta vaš protivnik igra kao i preostalih karata u vašoj ruci, ali se ova dilema javlja dovoljno često da ne bi trebalo da dođete na PTQ sa tim špilom a da ne znate koji potez da povučete u takvoj situaciji. Ako u početnoj ruci imate i Birds of Paradise i Llanowar Elves-e a morate da razmišljate, bolje bi vam bilo da je ta početna ruka zdravo uvrnuta. Kada oklevate pre igranja ptica, skoro nikada ne bi smeli da imate drugo stvorenje koje košta jednu manu u ruci! Ovo se ne odnosi samo na prvi potez. Steknite dobru predstavu kako da igrate u svim glavnim mečapima, naročito kada su u pitanju špilovi sa kaunterima. Annul nije mnogo gori od Mana Leak-a kada ne znate na šta ga je vredno potrošiti. Brzo i učestalo razmišljanje, kao i dijalog sa drugim igračima, izoštriće vašu intuiciju. Morate biti u stanju da doneste odluku na licu mesta. Ako odigrate Viridian Zealot-a a ja razmišljam o tome da kaunterujem tu kartu sa Mana Leak-om gotovo 15 sekundi onda manje više moram da ga potrošim jer sam vam dao signal da ga držim u ruci. Ako ne želim da kaunterujem kartu moram to da kažem za sekundu-dve. Razmišljati nedelju dana ranije je od ključne važnosti, kao i planiranje unapred. Onog momenta kada sam pogledao koje karte imam u svojoj ruci počeo sam da se propitujem koje protivničke karte ću kaunterovati a koje ću pustiti da se rezolvuju u drugom potezu.
Ovo se još više odnosi na sajdbordovanje. Ako morate da razmišljate kako da se sajdbordujete protiv nečega što nije ekstremni rogue špil to je veoma loš znak. Liste karata koje ubacujete/izbacujete štedi mnogo vremena ali im to nije osnovna namena. Ako je nemate, pravićete greške prilikom pravljenja sajdborda i nećete se sajdbordovati adekvatno kada to bude bilo neophodno. Nekada će to moći da vam prođe, ali često baš i neće.
Pravilo 2. : Igrajte Igru Unapred
Ovo je produžetak pravila br 1. Zašto razmišljati kada bukvalno možete da odigrate igru? Testiranje je najbolji način da razmišljate o situaciji u kojoj se nalazite. Kada deluje da je igrač u stanju da iznađe pravi potez mnogo brže nego što je bio u stanju da razmisli o svim mogućnostima, velike su šanse da nije ni morao da razmišlja: već je to uradio. Ako vaš protivnik razmišlja u uobičajenim situacijama, naročito prilikom sajdbordovanja, znaćete da nije testirao.
Ima tu više od toga. Najvažnije pravilo brzog igranja je: Smislite svoja pravila! Uvek igrajte Urza’s Mine u prvom potezu ako ga imate, bez obzira na to koje još zemlje imate u ruci ili uvek počinjati sa Tower-om? Odlučite se i držite se toga osim ako igrate sa protivnikom koji je dovoljno pametan da bude prevaren i igra sa špilom koji ga može kazniti zbog toga. Volim da izražavam svoje znanje u obliku pravila, koja kao i sva pravila morate da poznajete pre nego što počnete da ih kršite.
Pravilo 3. : Kada se Mora Mora se
Onog trenutka kada ste apsolutno sigurni da se neki potez mora povući bez obzira na sve, povucite ga. Na primer, ako povučete
Brainstorm, a nema razloga zbog kojeg ga ne bi ste odigrali u svojoj main fazi, odigrajte ga (osim ako nemate razlog zbog kojeg morate sačekati ali to je retko). Ovo vam pruža više informacija pre nego što povučete bilo koji drugi potez i daje vam više informacija nepohodnih za donošenje vaše odluke. Ako razmišljate pre nego što odigrate Brainstorm traćite vreme na problem koji bi mogao izgledati značajno drugačije nakon što vidite prve tri karte. Uvek pribavite sve informacije koje možete pre nego što donesete odluku o nekoj akciji koju ne škodi odložiti. Što češće budete mogli da primenjujete pravilo br. 2 brži ćete biti jer vas to prisiljava da povučete potez tako da razmislite šta je to što morate da uradite i uradite to. Ovo se odnosi i na odtapovanje: Nemojte da razmišljate tokom kraja protivnikovog poteza, razmišljajte tokom svoje main faze ako i dalje morate da razmišljate. Makar ćete znati šta ste povukli za potez. Ako znate da ćete ovog poteza napadati sa svima bez obzira na sve, a ne možete da pronađete dodatne trikove i ne morate da sačuvate deklaraciju napadača kako bi ste ispraznili mana pool-ove, onda slobodno napadajte tu i tada. Dok on izlazi na kraj sa tim možete da nastavite da razmišljate i da vidite šta će on uraditi povodom toga. Druga varijanta ovoga postoji kada shvatite da nećete pobediti ako ne povučete neki konkretan potez: Povucite ga. Što ne bi ste.
Pravilo 4. : Pođite od Pretpostavke da Možete da Pobedite
Ako ne možete pobediti, nema nikakvog značaja šta ćete uraditi. Ovo je takođe jedno generalno pravilo u igranju Magic-a, ali vas ono značajno ubrzava. Ako prve tri karte na vrhu vašeg špila moraju biti Plains, Plains, Wrath of God, u tom redosledu, I da vaš protivnik vuče ćorke onda neka bude tako. Pretpostavite da će se to i dogoditi. Ako protivnik mora da napravi grešku, pretpostavite i to. Onog momenta kada sa sigurnošću možete reći da nešto predstavlja jedini način na koji možete pobediti tu bi trebalo da bude kraj diskusije.
Pravilo 5. : Ajde Već Jednom!
Ovo je jedini pravi trik i što je igrač sporiji utoliko je važnije da on nauči ovo. Sporo igranje proizilazi iz neznanja šta činiti, ali takođe i zbog odbijanja da se prihvati da kada već znate šta ćete uraditi da povucite taj potez već jedared. Dave Hamferis je nekada bio izuzetno spor igrač jer je bio metodičan kako na mestima gde je to bilo neophodno tako i na mastima gde nije morao da bude. Pravilo br. 3 podrazumeva razmišljanje samo u onom stadijumu u kojem možete razmišljati najefikasnije, pod pretpostavkom da ne možete razmišljati dok vaš protivnik drži prioritet kada je razmišljanje uvek besplatno. Pravilo br. 5 ide korak dalje: Kada znate šta vam je činiti, učinite to. Nebitno je to što ne znate koje će biti posledice vašeg poteza dokle god znate da upravo to mora biti ispravan potez. Često sam bio u stanju da dokučim da li ću pobediti u partiji ili šta moram da povučem kako bih pobedio, ali pokušajte da ignorišete ova pitanja kada ona ne utiču na to šta ću konkretno da uradim sada. Saznaćete i to eventualno.
Manjkavosti: Uviđanje Signala
Igrač koji nikada ne koristi više vreme onda kada to ne mora i kojem retko treba puno vremena govori vam puno o tome šta ima u ruci u onih par situacija kada mora da stane i stavi prst na čelo. Ovo često prinuđava neke brže igrače da igraju još brže u takvim situacijama i ubrzava ih često do te mere da zbog toga povlače loše poteze. Tome nema pomoći, jer je u pitanju ozbiljan problem, ali s druge strane ovo čini vaše pauze značajnijim. Ako vaš protivnik obraća pažnju na to onda je jedina efektivna odbrana dobar napad, blefiranje.
I to je to – učeći sebe da igrate brže često ćete naučiti i da igrate kvalitetnije. Pored toga, stavljate sebe u bolju poziciju u onim slučajevima kada morate da pozovete sudiju i možete suptilno da prisilite vaše protivnike da igraju brže svojim stilom igre i tako ih dekoncentrišete. I najzad poslednja, ali nikako najnebitnija, korist od brzog igranja je ta da ćete imati dovoljno vremena da prezalogajite nešto između rundi. Nikad nezaboravite na klopu.